bila nazvana neuzvracena,nedozivljena,izgubljena 
ako je  ❤

  iako se cinila sjajem(od zlata) ali to nije(trenutna atmosfera na zemlji)
to malo dobra i zajednistva,a ljudi ko ljudi.
jer ljudskosti ima,zivi...
kao nada sto se rada
dok sumrak ne prode
  a zora ne osvane ...
Kad gledaju one govore i pricaju jednu pricu
i neke tuzne zime imaju te male(radosti)sto kriju neobicnu skrivenu ljepotu,
kao sto radosna proljeca znaju ispod da sakriju,i iza te lijepote kriju tuge(dosta).
i radosne ali i one tuzne imaju taj sjaj,
bliske i najblize nisu iste ali najsjajnije zvijezde su ... daleko
 oci ne lazu jer srce ne laze(i ne zna )
sve dok traje simfonija
izmedu  💓  i  duse
oci same govore
jer
one ne stare.

mozda su neke tuge lakse kada se podijele
ali samo radosti su jos vece kad se (po)dijele.
dijeleci jedan oblak ne gubi se nebo,
dijeleci vrijeme(svoje) ne gubi se dio (sebe)
dijeleci radost i sve sto je lijepo(pa makar bila to jedna rijec)
se vraca duplo ili vise :)

***autor nepoznat

"Za svaki sekund i minuticu ljutnje(srdzbe)toliko izgubite radosti."

jer danas nemam ni sekund nit minut osim 💓